Prostor, mjesto i atmosfera

Periferalna percepcija i emocije u iskustvu arhitekture

napisao Juhani Pallasmaa

 

'Najbogatija se iskustva događaju mnogo prije nego što duša primijeti. A kad otvaramo oči za vidljivo, već odavno podržavamo nevidljivo.'

Gabriele d’Annunzio

 

Fuzija svijeta i uma

Kvaliteta prostora ili mjesta nije samo vizualna perceptivna kvaliteta, kako se obično pretpostavlja. Prosudba karaktera okoliša složena je multisenzorna fuzija bezbrojnih faktora koji se percipiraju odmah i sintetski kao općenita atmosfera, osjećaj, raspoloženje ili ambijent. 'Ulazim u zgradu, vidim sobu i - u djeliću sekunde - imam određeni osjećaj', priznaje Peter Zumthor, jedan od arhitekata koji su prihvatili važnost atmosfera  u arhitekturi. John Dewey, američki vizionar i filozof (1859. - 1952.), koji je već prije osam desetljeća shvatio neposrednu, otjelovljenu, emotivnu i podsvjesnu bit iskustva, artikulira prirodu ovog egzistencijalnog susreta na sljedeći način: 'Ukupna, prevladavajuća impresija jest prva, možda u dojmu od iznenadnog sjaja okoliša ili u učinku koji na nas ima ulazak u katedralu kad se prigušena svjetlo, mirisi tamjana, vitraji i veličanstvene proporcije stapaju u jednu nedjeljivu cjelinu. Govorimo istinu kad kažemo da nas se slika dojmila. To je utjecaj koji prethodi svim konačnim razumijevanjima toga što to zapravo jest.'